Pohabana od nemilosrdnog floskulaškog rabljenja, devalvirana politikantskom retorikom, atrofirana u političku korektnost, problematika ljudskih prava se „hladi“, postepeno ispadajući iz fokusa interesovanja. Volimo misliti da su ova prava, makar ovdje i makar sada, dostupna i zaštićena. No, da li je to baš tako?
Pitanje koje nas je nagnalo na traženje drugačijeg, inovativnijeg i svježijeg načina komuniciranja problematike ljudskih prava u našoj sredini bilo je – kako učiniti ova pitanja osjetljivijim, bolnijim i prisutnijim? Kako ih oživjeti i učiniti stvarnijim, kako im naći bilo?
Provokativan i neposredan, medij dokumentarnog filma predstavlja savršen način da uistinu pogledamo u lice žrtvama i dželatima, nepodnošljivim nepravdama i nevjerovatnim herojstvima, slabosti i snazi ljudskog u dobu kojem mnogi pripisuju apokaliptične epitete.
Prvim festivalom filma o ljudskim pravima ubrzaj.me želimo ucrtati Podgoricu na kulturnu mapu regiona koji već dugi niz godina njeguje ovu vrstu festivalskog dešavanja kojim nastoji upoznati svoju javnost sa recentnom produkcijom angažovanog dokumentarnog filma, ali i senzibilisati i informisati osjetljiva društva postkonfliktnih prostora na problematiku ljudskih prava čije je kršenje učinilo svjetski prepoznatljivim region tzv. zapadnog Balkana. Podgoričkoj publici predstavljamo bogat program sjajnih filmova novije produkcije koji su pokupili nebrojene nominacije, priznanja i nagrade širom svijeta.
Potrebno je svakako naglasiti i regionalnu komponentu događaja, jer bi bez dragocjenog iskustva i nesebične pomoći kolega iz regiona, na prvom mjestu Filmskog festivala o ljudskim pravima Pravo Ljudski iz Sarajeva i njegove kreativne direktorke i selektorke Kumjane Novakove, realizacija ovog festivala bila nemoguća.
Naš cilj je učiniti vidljivim problematiku koja se tvrdoglavo ignoriše u našoj javnosti, aktuelizovati pitanja sa kojima sigurno gubite na izborima, uvesti ih u javni prostor kao relevantne teme artikulisanih debata, preispitati granice vlastitog razumijevanja stvarnosti koju živimo, sjećati se onoga što bismo najradije zaboravili, potisnuli kao ružan san ili ignorisali kao nesaopštivi tuđi košmar, učiniti se iznova ranjivim na patnju drugog.
